Učitano iz fajla: szsrbija.txt
Slobodno Zidarstvo na prostoru današnje Srbije ima bogatu i višestolećnu istoriju, usko isprepletenu sa razvojem srpske državnosti, kulture, prosvete i nacionalnog oslobođenja. Od prvih loža u XVIII veku, kroz period procvata između dva svetska rata, do savremene obnove, Masoni su ostavili dubok i vidljiv trag na ovim prostorima.
Prve veze srpskog naroda sa masonskim idejama oblikovale su se u doba prosvetiteljstva, kroz školovane Srbe koji su živeli ili putovali u habsburškim zemljama, Rusiji, Francuskoj i Italiji. Prva nama poznata loža na tlu današnje Srbije bila je loža "Probitas", osnovana 1785. godine u Petrovaradinu, za vreme vladavine Josifa II Habsburškog. U istom periodu, mnogi ugledni Srbi iz Ugarske i Hrvatske bili su članovi loža koje su radile pod austrijskom jurisdikcijom. Na spisku lože "Magnanimitis" u Budimu nalazimo, između ostalih, Đorđa Milivojina, peštanskog pravoslavnog pro??, oficira Pavla Davidovića i učitelja Stefana Vujanowskog. Posebno mesto u ovom periodu zauzima mitropolit Karlovačke Mitropolije Stefan Stratimirović, koji je bio član osiječke Lože "Vigilantia" još dok je bio Krušedolski arhimandrit. Nadahnut principima masonskog Bratstva, Stratimirović je 1791. osnovao Karlovačku gimnaziju, koja je postala žarište napredne misli i inspiracija mnogim intelektualcima da se približe Bratstvu. U isto vreme, u Beogradu, Vidinu i Vlaškoj nastale su lože koje su bile u međusobnoj vezi i činile neformalni Savez. Beogradskoj loži, čiji naziv i godina osnivanja nisu precizno utvrđeni, pripadali su beogradski vezir Hadži-Mustafa-Paša, prozvan srpska "Majka", mitropolit beogradski Metodije, vojvoda Janko Katić, Petar Ičko i braća Čardaklije.
Tokom ustanka i borbe za nacionalno oslobođenje od 1804. do 1813. godine, značajnu ulogu su odigrali Masoni Petar Ičko i Janko Katić. U prvoj srpskoj vladi, obrazovanoj 1811. godine, mesto prvog ministra prosvete zauzeo je Dositej Obradović, prosvetitelj, pisac i mason čija je filozofija zasnovana na razumu, toleranciji i čovekoljublju bila gotovo istovetna temeljnim načelima Slobodnog Zidarstva. Pored Dositeja, za masonsko Bratstvo vezuju se i knez Aleksa Nenadović, a po nekim indikacijama i Vuk Stefanović Karadžić. Za Simu Milutinovića Sarajliju sa sigurnošću se zna da je bio uzdignut na stepen Majstora u loži "Minerva sa tri palme" u Lajpcigu. Jedan od najznačajnijih doprinosa Masona srpskoj državnosti bio je i Sretenjski ustav iz 1835. godine, jedan od prvih i najliberalnijih ustava u istoriji Srbije, koji su oblikovali umovi snažno prožeti masonskim vrednostima slobode, jednakosti i vladavine prava.
Godine 1842. u Beogradu je osnovana loža "Ali Koč", koja je do 1851. narasla na 204 člana i po svom sastavu ostaje jedinstvena u celokupnoj istoriji svetskog Slobodnog Zidarstva. Među njenim članovima bili su: Ismail Čolak Mehmedović, vrhovni šeih bektašijskog reda, František Zah, češki pravnik i srpski general, Toma Vučić Perišić, srpski vojvoda i ustavobranitelj, Jozef Šlezinger, osnivač prvog srpskog vojnog orkestra i kompozitor prve srpske opere, Nikola Šopović, tvorac prvog srpskog ekonomskog programa, kao i Sima Milutinović Sarajlija. Počasni članovi ove izuzetne lože bili su pruski princ i kasniji nemački car Vilhelm I i turski sultan Abdul Azis.
Tokom oslobodilačkih ratova 1877. godine, dobrovoljci iz Italije pomogli su osnivanje Lože "Svetlost Balkana, Garibaldi" pod zaštitom Velikog Orijenta Italije. Nakon proglašenja Kraljevine Srbije 1882. osnivaju se nove lože: "Srbska zadruga" i "Sloga, rad i postojanstvo" u Beogradu, "Stella Orientalis" 1890. u Zemunu, "Pobratim" 1891. u Beogradu, "Nemanja" 1892. u Nišu i "Filantropija" u Somboru. Na severu Srbije, pod zaštitom Velike Lože Ugarske, ranije su već radile lože "Egalitas" u Vršcu, "Libertas" u Novom Sadu i "Thales" u Velikom Bečkereku. Loža "Nemanja" u Nišu bila je posebno zanimljiva po svom osnivačkom sastavu, među osnivačima se nalazio i Stevan Sremac, poznati srpski pisac. Godine 1893. brat Sreten Stojković objavljuje prvu knjigu o Slobodnom Zidarstvu na srpskom jeziku, a godinu dana kasnije predsednik Vlade Kraljevine Srbije postaje mason, brat Svetomir Nikolajević. Uz njega, među najistaknutijim srpskim Masonima toga doba bili su kompozitor Stevan Mokranjac, naučnik Jovan Đaja, ministar Lazar Paču i Mihailo Vujić.
Period između 1919. i 1940. godine predstavlja najplodniji period Slobodnog Zidarstva na ovim prostorima. Ujedinjenjem južnoslovenskih zemalja stvoreni su uslovi za formiranje jedinstvene organizacije, pa je 1919. osnovana Velika Loža Jugoslavije, koja je ubrzo postala priznat član međunarodne masonske zajednice. Lože su radile u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i drugim većim gradovima. Doprinos srpskih Masona u ovom periodu bio je izuzetan. Na humanitarnom polju, zaslužni su za osnivanje i finansiranje "Društva za sirotu i napuštenu decu", Društva "Sveti Sava", Društva za gluvonemu decu "Kralj Dečanski" i "Invalidskog Fonda Sv. Đorđe." Na međunarodnom planu, Velika Loža Jugoslavije sponzorisala je osnivanje Velike Lože Čehoslovačke 1923. godine, a tri godine kasnije u Beogradu je od 11. do 16. septembra 1926. održana Međunarodna Konferencija slobodnih zidara pod nazivom "Manifestacija Svetskog Slobodnog Zidarstva u korist Mira." Gotovo svi vodeći srpski i jugoslovenski istoričari toga doba, Stanoje Stanojević, Vladimir Ćorović, Viktor Novak i drugi bili su članovi Bratstva. Međutim, porast autoritarnih tendencija u Evropi i pritisak nacističke Nemačke doveli su do toga da Knez Pavle Karađorđević 1940. potpiše uredbu o zabrani Slobodnog Zidarstva, čime je prekinut gotovo dvovekovni kontinuitet organizovanog masonskog rada.
Tokom Drugog svetskog rata Masoni su bili na meti nacističkih vlasti i kolaboracionističke uprave. Mnogi su stradali, lože raspuštene, arhive uništene. Deo braće priključio se oslobodilačkom pokretu. Po oslobođenju 1944. godine, mnogi slobodni zidari kratko su učestvovali u uspostavljanju prelazne vlasti, ali su sa učvršćivanjem komunističkog režima postepeno nestali iz javnog i političkog života. Ipak, Slobodno Zidarstvo nije potpuno zamrlo ni u tim teškim vremenima. U Beogradu su nastavile da postoje dve lože, ali bez redovnih ritualnih radova delovanje je bilo svedeno na održavanje bratskih veza u diskretnim, neformalnim okvirima, naročito kroz akademske i kulturne krugove Beogradskog univerziteta i Srpske akademije nauka i umetnosti. Najpoznatiji mason tog perioda bio je Ivo Andrić, koji je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Jedini organizovani kontinuitet odvijao se u egzilu. Godine 1947. u Rimu je obnovljen rad pod imenom Vrhovni Savet Škotskog Rituala "Jugoslavija", čiji je prvi Grand Komander bio Vladimir Belajčić, a nasledio ga je Sima Adanja. Ovaj Savet je radio uz podršku braće iz SAD i Švajcarske, sve do 1967. godine kada je definitvno ugašen. Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina jedini oblik kontinuiteta bile su pojedinačne inicijacije srpskih Masona u stranim ložama.
U martu 1989. u Beogradu se registruju tri lože: "Pobratim", "Sloga, rad i postojanstvo" i "Maksimilijan Vrhovac." Dana 23. juna 1990. unosi se Svetlost u probuđenu Veliku Ložu Jugoslavije, a Slobodno Zidarstvo u Srbiji postepeno se vraća na scenu. Narednih decenija razvija se više jurisdikcija i pravaca, pored tradicionalnih muških loža koje rade u okviru regularne obedijencije, osnivaju se i mešovite lože koje primaju braću i sestre bez razlike pola. Marta 2020. u Beogradu je, uz prisustvo Velikih Orijenta Austrije, Rumunije i Slovenije, osnovana Liberalna Velika Loža Srbije, koja je danas punopravni član više međunarodnih masonskih organizacija. Danas u Srbiji deluje više loža i masonskih organizacija sa ukupno oko 1.500 članova. Beograd ostaje centar masonskog života, mada su lože prisutne i u drugim gradovima.
Slobodno Zidarstvo ostavilo je u Beogradu vidljiv arhitektonski trag, koji je i danas prisutan u samom srcu grada, dovoljno otvoreno za one koji znaju da gledaju, dovoljno diskretno za one koji ne znaju. Na zgradama koje su gradili ili finansirali Masoni prepoznaju se karakteristični simboli: šestar i uglomer, visak, trougao, pentagram, dva stuba i Solomonov pečat u obliku šestokrake zvezde. Galerija Prirodnjačkog muzeja na Kalemegdanu sagrađena je u XIX veku kao dom prve masonske lože u Beogradu. Kapetan Mišino zdanje, danas Rektorat Beogradskog univerziteta, bilo je mesto okupljanja beogradskih Masona, budući da je i sam Miša Atanasijević bio član Bratstva. Zgrada tehničkih fakulteta, Građevinskog, Arhitektonskog i Elektrotehničkog, izgrađena između 1925. i 1930. godine obiluje masonskim simbolima na fasadi: zvezdama, trouglovima i šestarima. Nekadašnji Zanatski dom u Knez Mihailovoj 42, danas sedište Radio Beograda, bio je institucija slobodnih zidara, a na njegovoj fasadi i danas stoji skulptura majstora i učenika uz nakovanj sa šestarom. Zgrada Ministarstva pošta u Palmotićevoj ulici, danas Poštanski muzej, projektovana je od strane istaknutog Masona arhitekte Momira Korunovića i na njoj dominiraju šestar, visak i trougao. U samom centru Beograda, ispred zgrade SANU u Knez Mihailovoj ulici, stoji bronzana piramida sa zasečenim vrhom, prepoznatljiv masonski "potpis" u najposećenijoj beogradskoj ulici.
Slobodno Zidarstvo u Srbiji prešlo je dug i buran put, od diskretnih prosvetiteljskih krugova XVIII veka, kroz period institucionalnog razvoja i humanitarnog delovanja između dva rata, do dramatičnih zabrana, progona i konačne obnove. Kroz sve te periode jedna nit ostaje neprekinuta: težnja slobodnih i poštenih ljudi da u Bratstvu, znanju i radu na sebi nađu put ka boljem razumevanju sebe i sveta oko sebe.
Br. Z.P. 6024/6025 G.i.s. Velika Masonska Loža Hiram Abif, Beograd